Atlas: Energetska tranzicija u Bosni i Hercegovini

16th November 2020
Aida Hanjalic

Razvoj energetike u Bosni i Hercegovini se nalazi na raskrsnici kada je bitno odlučiti kako ga usmjeriti. Odluka o tome da li ulagati u postojeći sistem i njegovo osavremenjivanje, a koji je baziran dominantno na fosilnim gorivima, je jedna od opcija koju zagovara jedan dio stručnjaka. Druga opcija jeste postepeno napuštanje postojećih izvora energije i značajnije ulaganje u obnovljive izvore energije, tj. krenuti u energetsku tranziciju koja bi dugoročno rezultirala klimatskom neutralnošću BH ekonomije. Iako je značajno veći broj ljudi koji se zalažu za energetsku tranziciju ona se dešava relativno sporo u Bosni i Hercegovini. Treća opcija je prelazak na obnovljive izvore energije u periodu od 10-ak godina. Ova opcija se naziva „just transition“ i sve više se zagovara u EU u kontekstu hitnog ublažavanja klimatskih promjena.

Obnovljivi izvori energije u Bosni i Hercegovini postaju sve zastupljeniji u ukupnoj proizvodnji električne i toplinske energije, prateći globalni trend kojim se pokušavaju neutralisati negativne posljedice postojećeg energetskog miksa na klimu i okolinu. Iako razvoj u ovoj oblasti ne prati dinamiku visoko razvijenih zemalja, određeni koraci su napravljeni i svake godine se realizuju novi projekti. Vrlo je važno da država u svojim strateškim dokumentima i planovima prepozna značaj obnovljivih izvora i skrene sa kursa koji je do sada forsirao korištenje fosilnih goriva. Sa druge strane, građanima se otvaraju šanse da svojim primjerom pokrenu tranziciju i promjenu svijesti koja će u budućnosti doprinijeti kvalitetnijem zraku, čistoj okolini i generisanju kvalitetnih radnih mjesta.

Bosna i Hercegovina posjeduje veliki potencijal za korištenje obnovljivih izvora energije. Južni dio države obiluje područjima sa velikim brojem Sunčanih sati godišnje, dok središnji planinski region ima izuzetan prirodni vjetropotencijal. Kada se posmatra proizvodnja električne energije iz obnovljivih izvora energije, ona se kreće prosječno iznad 35% godišnje. Ovaj podatak zvuči ohrabrujuće, međutim ogroman dio ove energije je proizveden u velikim hidroelektranama koje su izgrađene u periodu nakon Drugog svjetskog rata. Ukoliko iz jednačine izuzmemo velike hidroelektrane, procenat električne energije proizvedene iz obnovljvih izvora energije iznosi tek 6%. Biomasa i bioplin u proizvodnji električne energije trenutno imaju gotovo zanemariv udio, dok u proizvodnji toplotne energije u sistemima daljinskih grijanja u Bosni i Hercegovini iznosi 7%. Razlozi spore izgradnje i integracije postrojenja koja koriste obnovljive izvore energije su najvećim dijelom vezana za neadekvatnu zakonsku regulativu, nedovoljnu edukaciju stanovništva, te manjka opredijeljenosti javnih energetskih preduzeća da preuzmu ulogu lidera i pokrenu energetsku tranziciju. Također postoji i nedostatak želje da se krene u značajne promjene jer je liderima lakše pratiti „bussines as usual “ modele poslovanja. Međutim, postoji nekoliko dobrih primjera gdje se obnovljivi izvori energije u značajnoj mjeri koriste i potpomažu razvoj lokalne zajednice. Povoljne cijene i veća dostupnost navedenih tehnologija, obećavaju da će u budućnosti uz neophodnu povoljnu legislativu, naša država odlučnije krenuti ka iskorištavanju prirodnih resursa kojima značajno obiluje.

Link za preuzimanje: Atlas energetske tranzicije u Bosni i Hercegovini

No comments

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *